Berlin ne pokušava da impresionira. Ne dokazuje se, ne šminka. Samo je tu – sirov, kompleksan, prkosan i inspirativan istovremeno. U njemu se prošlost ne zaboravlja, već je integrisana: zida se po njoj, crta, piše, šapuće i viče. Zid koji je nekada dijelio svijet, danas dijeli priče; East Side Gallery murali više su od umjetnosti. Možda i najbolji podsjetnik koliko Berlin počiva na kontrastima, koji su ovdje pravilo, nikako izuzetak.
Tišina i težina koje ćete osjetiti dok hodate kroz Spomenik ubijenim Jevrejima Evrope hladne su i snažne, baš kao i betonski blokovi koji bi trebalo da nas sve podsjećaju, opominju i uče. A onda, na samo nekoliko minuta dalje, grad pulsira drugačijom frekvencijom – Potsdamer Platz vrvi od života, jednako kao Piccadilly Circus ili Times Square.
Međutim, Berlin nije samo priča o mjestima, nije samo istraživanje nevjerovatnih kvartova koji istovremeno žive prošlost i nagovještavaju budućnost. Šetnja njegovim ulicama je otkrivanje osjećaja, kako svojih tako i onih sa kojima se susrijećete. Nekad su to ljudi, nerijetko prostorije i radnje, ali i one neopipljive stvari kao svjetlost koja se prelama kroz kupolu Reichstaga. Između ulica i parkova, zelenila drvoreda i sivila zgrada, u Berlinu 24/7 se suočavate sa različitostima toliko intenzivno i toliko prirodno da ih bez napora prihvatate. Tako je Berlin ujedno i vaš saputnik koji vas tiho i stalno poziva na promatranje i preispitivanje.
Zelena pluća grada, Tiergarten, datiraju još iz XVI vijeka i još jedan su od primjera nesvakidašnjeg spoja suprotnosti. Iako je u XVI vijeku služio kao kraljevsko lovišta, od XVII vijeka do danas je mjesto za odmor i zabavu. I više od toga. Na površini od više od 210 hektara, nalaze se brojni spomenici koji su uz Brandenburšku kapiju podsjetnici prošlosti: Memorijal poginulim sovjetskim vojnicima, memorijali Karlu Libknehtu i Rosi Luksemburg, Global Stone projekt mira, kao i spomenik burne istorije Stub pobjede… Kažu da su potrebni dani da bi se obišao cijeli park – bilo da džogirate, trčite ili šetate.
Berlinski javni prevoz je, kao i sam grad, enigma. S-bahn, U-bahn, Ring-bahn, autobusi i tramvaji jedna su razgranata mreža, ali i dalje djeluju zbunjujuće. Stanica ZOO, legendarna iz srednjoškolskih dana i romana Mi djeca sa stanice ZOO, sada je možda manje zastrašujuća, ali i dalje izaziva nelagodu. Ipak, podsjeća da je Berlin grad i za odrasle i za djecu, za istraživače, hedoniste, umjetnike, istoričare i analitičare. Za svakoga ponešto, i mnogo više od toga.
Berlin se čak i kroz konzumeristički kapitalizam trudi da ostane drugačiji. Tržni centri su više galerije nego prostori za kupovinu. Kurfürstendamm, ili kako ga još zovu berlinski Champs-Élysées i KaDeWe više djeluju kao postavke modne i kulturne scene nego kao šoping zone. Ovdje su ulice modne piste, ali i pozornice svakodnevice – autentične, pune kontrasta, često neukrotive. Svaka ulica i raskrsnica odjekuje što snažnim koracima što mirisima koji mame za dalje.
Umorni od šetnje i silnih utisaka, prirodno ćete potražiti mjesto za gastronomski predah. I Berlin neće razočarati. Naprotiv. Fuzija ukusa i mirisa je prisutna svuda. Berlin donosi sve kuhinje svijeta, u svakoj ulici, u svakome kvartu. I ovdje se posebno čini da nema pravila, i da je sve moguće pomiješati. A sve sa jednim ciljem – uživanjem. Kao i sve u Berlinu, tako i hrana donosi nešto više. Gotovo jedan mali teatar. A ovdje ste posebno aktivan sudionik, bilo da se odlučite za uličnu hranu, pub ili bar, ili pak za neki otmeniji restoran. Sve je stvar eksperimenta. Kada na to dodate i dobre poglede, užitak je neizostavan.
Pogled na Berlin sa ulice jednako je fascinantan kao i onaj sa visine – takav je i Alexanderplatz i TV toranj.
Razlog za dolazak ovoga puta u Berlin je bio koncert. Dan pred isti je otkazan. Međutim, Berlin nudi toliko sadržaja da je nervoza otkazivanja koncerta trajala kraće od čitanja same vijesti o tome. Dan za koncert je zamijenjen odlaskom u dvije galerije, i satima lutanja kroz paviljone moderne umjetnosti. Tako me je Berlin još jednom uvukao u sebe, i ovoga puta pustio da iskusim na jedan drugačiji način.
Berlin nepretenciozno postavlja granice — samo da bismo ih pomjerili. Zato se u Berlin ne ide samo jednom. Ovaj savršeno neuredni kolaž kontrasta čeka da ga iskusite. I vrijediće, svaki put.
