Zemlja koja diše lakše – nova pravila održivog življenja

Poslije čepa koji se ne skida, stiže nova promjena na plastičnim flašama

Poslije uvođenja čepova koji se ne skidaju, Evropska unija je načinila još jedan važan korak u borbi protiv plastičnog otpada. Od 2025. godine, sve plastične flaše moraće da sadrže najmanje 25% reciklirane plastike, dok će do 2030. taj procenat porasti na najmanje 30%.

Cilj je jasan – smanjiti upotrebu nove, tzv. „virgin“ plastike i uvesti sistem kružne ekonomije, gdje se materijali ne odbacuju, već ponovo koriste.

Iako flaše od recikliranog materijala mogu imati blago drugačiju nijansu, njihova čvrstoća i higijenska svojstva ostaju nepromijenjeni. Ono što se mijenja jeste svijest – o tome koliko svaka flaša, svaki čep i svaki izbor potrošača utiče na stanje planete.

Ova regulativa dio je šire strategije Evropske unije u borbi protiv mikroplastike – tih nevidljivih čestica koje završavaju u vodi, hrani i zemljištu. Manje nove plastike znači manje fosilnih goriva, nižu emisiju štetnih gasova i korak bliže čistijem ekosistemu.

U Italiji, kao i u drugim članicama EU, nova regulativa se tumači kao ključan korak ka održivijoj ambalaži, dok stručnjaci očekuju da će upravo ovaj model postati standard i u zemljama van EU.

Prelazak na recikliranu plastiku donijeće značajne koristi za okolinu, ali i tehničke izazove za proizvođače, koji moraju obezbijediti da nova struktura ne utiče na bezbjednost hrane i trajnost proizvoda. Ipak, koristi su jasne – manje fosilnih resursa, niža emisija štetnih gasova i bolji kvalitet životne sredine.

Nakon obaveznih čepova koji se ne skidaju, ovo je još jedan važan korak u evoluciji plastične ambalaže i globalnom naporu da se smanji zagađenje mikroplastikom. Tako da je reciklirana plastika – nova norma, a ne izbor.

Holandija nam je prva asocijacija na vetrenjače ali…

Kad pomislimo na vetrenjače, prva asocijacija je Holandija – zemlja kanala, zelenih livada koje su nastale održavane na zemlji koja je nekada bila močvara, jezero… i vjetra koji ne prestaje da nosi platnene lopatice starih mlinova. Tradicionalne holandske vetrenjače služile su da melju žito, prešaju ulje ili ispumpaju vodu iz močvara, i bile su srce svakodnevnog života i ekonomije. Njihov prepoznatljiv oblik postao je simbol zemlje, kulturna ikona koja i danas krasi razglednice i suvenire.

Danas, i Crna Gora, kao i mnoge druge zemlje svijeta, gradi svoje moderne “vetrenjače” – vjetroturbine. Iako su visoke metalne konstrukcije vjetroturbine s tri ogromne lopatice daleko od drvenih mlinova, ideja je ista: snaga vjetra se koristi za dobrobit ljudi. Umjesto da melju žito ili pumpaju vodu, one proizvode električnu energiju za hiljade domaćinstava, pokrećući tranziciju ka obnovljivim izvorima.

Tradicionalne vetrenjače i moderne turbine dijele isti duh – iskorištavanje prirodnog elementa, prilagođeno potrebama vremena. Jedna priča o prošlosti, druga o budućnosti, ali obje pokreću život.

Snaga sunca i vjetra: istorijski preokret

Da je svijet konačno počeo ozbiljno da mijenja svoj energetski pejzaž, potvrđuju i podaci istraživačkog centra Ember: u prvoj polovini 2025. godine, po prvi put u istoriji, iz energije sunca i vjetra proizvedeno je više električne energije nego iz uglja.

Rast obnovljivih izvora bio je toliko snažan da je u potpunosti zadovoljio globalni porast potražnje za strujom, smanjujući ulogu fosilnih goriva u svjetskom energetskom miksu. Proizvodnja iz solarnih i vjetroelektrana porasla je na više od 5.000 teravat-časova, dok je energija iz uglja pala ispod 4.900 TWh.

Udio obnovljivih izvora u globalnoj proizvodnji električne energije porastao je na 34,3%, dok je udio uglja smanjen na 33,1%. Solarni izvori bilježe impresivan rast od 31%, a energija vjetra 7,7%.


Analitičarka Embera, Malgožata Vjatros-Motika, istakla je da „čista energija sada raste dovoljno brzo da zadovolji svjetsku potražnju za električnom energijom – ovo je početak velike promjene“.

Analizom Embera je obuhvaćeno 88 zemalja koje predstavljaju 93 odsto svjetske potražnje za električnom energijom. Kada je u pitanju solarna energija, njen udio u globalnom energetskom miksu je povećan sa 6,9 na 8,8 odsto.

Za više od polovine globalnog rasta proizvodnje solarne energije zaslužna je Kina, a iza nje su SAD (14 odsto), EU (12), Indija (5,6) i Brazil (3,2).

Ember navodi i da su četiri zemlje proizvele više od četvrtine svoje električne energije iz solarne energije, a da je broj zemalja koje su proizvele više od 10 odsto povećan na 29, sa 11 koliko ih je bilo 2021.

Takve promjene nijesu samo tehničko pitanje – one su pokazatelj da globalna ekonomija, polako ali sigurno, uči da funkcioniše u skladu sa planetom, a ne protiv nje. Da napredak više ne mora značiti iscrpljivanje resursa, već njihovo mudro korišćenje.

Dok je u Kini i Indiji smanjena proizvodnja iz fosilnih goriva, u SAD obnovljivi izvori nijesu pratili rast potražnje, pa je proizvodnja iz uglja i gasa povećana. U EU, proizvodnja iz uglja i gasa je blago porasla zbog manje proizvodnje iz energije vjetra, hidroenergije i bioenergije.

Zemlja koja diše lakše

Podaci i procenti možda djeluju hladno, ali iza svake statistike stoji jasna poruka: svijet se mijenja. Polako, ali nepovratno.
Svaka nova solarna ploča, svaka flaša napravljena od reciklirane plastike i svaka odluka da potrošimo manje – djelić su jedne iste priče. Priče o planeti koja pokušava da diše lakše.

Održivi izvori energije, kružna ekonomija i odgovorna potrošnja više nijesu trend, već način opstanka. Jer, ako održivost ne postane način življenja, pitanje nije da li, već kada ćemo se suočiti s posljedicama.

Zemlja nam već dugo šalje signale – kroz promjene klime, nestajanje vrsta, suše i poplave. Svaki od tih signala poziv je da promijenimo svoj odnos prema resursima koje olako uzimamo zdravo za gotovo.

Ali dobra vijest je da promjena već traje. Da svaka nova odluka donosi nadu. I da je, možda po prvi put, čovječanstvo počelo da uči kako da napreduje, a da pri tom ne guši planetu koja ga hrani.