Od otpada do urbanog mobilijara

U vremenu kada pitanje otpada postaje jedno od ključnih ekoloških izazova, sve je više inicijativa koje pokušavaju pokazati da ono što smatramo problemom može postati vrijedan resurs. Upravo na toj ideji zasniva se projekat Eko daska, iza kojeg stoji Danilo Grbović i tim kompanije 3D Soba. Spoj tehnologije, inovacije i ekologije pretvoren je u konkretne proizvode koji plastičnom otpadu daju potpuno novi život.

Kompanija 3D Soba bavi se 3D tehnologijama, inovacijama i edukacijom. ,,Upravo kroz rad sa novim tehnologijama i projektima održivosti počeli smo razmišljati na koji način možemo spojiti tehnologiju i ekologiju. Iz tog razmišljanja nastala je ideja za Eko dasku – materijal koji plastičnom otpadu daje novi život i pretvara ga u funkcionalne proizvode poput klupa, stolova i urbanog mobilijara“, objašnjava Grbović.

Polazna tačka bila je jednostavna činjenica – plastika je svuda oko nas. Iako često završava na deponijama ili u prirodi, riječ je o izuzetno izdržljivom materijalu koji može imati mnogo duži i korisniji životni vijek.

„Plastika predstavlja veliki ekološki problem, ali je u isto vrijeme veoma izdržljiv materijal. Umjesto da završi na deponijama ili u prirodi, odlučili smo da je pretvorimo u nešto korisno i dugotrajno. Na taj način pokušavamo pokazati da cirkularna ekonomija može funkcionisati i u praksi, ne samo kao ideja“, kaže Grbović.

Na početku projekta najveći izazov nije bila sama tehnologija, već percepcija ljudi prema recikliranim materijalima. Skepticizam je bio očekivan, ali se brzo mijenja kada ljudi vide finalni proizvod.

„Mnogi su u početku bili skeptični, jer plastiku često doživljavaju kao nešto što je jeftino ili kratkog vijeka. Međutim, kada vide proizvode i njihovu izdržljivost, mišljenje se brzo promijeni i shvate da ovaj materijal može biti veoma kvalitetna alternativa tradicionalnim materijalima“, pojašnjava naš sagovornik.

Pokretanje ekološkog biznisa u maloj zemlji poput Crne Gore ima svoje izazove, ali upravo takvo okruženje može otvoriti i nove mogućnosti.

„Svaki inovativni projekat u malom tržištu ima svoje izazove, ali Crna Gora ima veliki potencijal za ovakve ideje. Potrebno je više edukacije i podrške, ali interesovanje za održiva rješenja stalno raste“, ističe Grbović.

Put jedne plastične flaše do finalnog proizvoda zapravo je tehnološki proces koji uključuje više faza obrade.

„Proces počinje prikupljanjem plastike, zatim se ona sortira i melje na manje komade. Nakon toga plastika prolazi kroz proces ekstruzije gdje se pod visokom temperaturom pretvara u novi materijal – Eko dasku. Od tih dasaka dalje pravimo proizvode poput klupa, stolova i drugih elemenata urbanog mobilijara“, objašnjava naš sagovornik.

Iako dio tehnologije dolazi iz standardnih industrijskih procesa reciklaže plastike, značajan dio sistema razvijan je i prilagođavan kroz sopstveni rad i eksperimente.

„Veliki dio procesa morali smo prilagoditi i razviti kroz sopstveni rad kako bi materijal imao željene karakteristike. Upravo ta kombinacija tehnologije i lokalnog razvoja daje projektu dodatnu vrijednost“, kaže Grbović.

Ekološki efekat projekta posebno dolazi do izražaja kada se pogleda količina plastike koja se koristi za izradu pojedinačnih proizvoda. „Za jednu klupu u prosjeku je potrebno oko 50 kilograma reciklirane plastike. To znači da svaki proizvod direktno uklanja značajnu količinu otpada iz okoline“, objašnjava on.

Razvoj materijala zahtijevao je brojne eksperimente kako bi se postigla potrebna čvrstina i dugotrajnost. „Bilo je potrebno pronaći pravi odnos materijala i parametre proizvodnje kako bi proizvod bio dovoljno čvrst i dugotrajan. Taj proces testiranja nam je pomogao da razvijemo kvalitetan i pouzdan proizvod“, dodaje naš sagovornik.

Kako proizvodnja raste, raste i količina otpada koja se može pretvoriti u korisne proizvode.

„Svaka klupa uklanja oko 50 kilograma plastike iz okoline, a kada se to pomnoži sa većim brojem proizvoda, dolazi se do veoma značajnog ekološkog efekta“, kaže Grbović.

Istovremeno, svijest građana o problemu plastike polako raste.

„Mislim da svijest posebno raste kod mlađih generacija. Sve više ljudi razumije koliko plastika utiče na prirodu i životnu sredinu“, pojašnjava naš sagovornik. Upravo zbog toga ovakvi projekti mogu imati važnu ulogu i u planiranju javnih prostora u budućnosti.

„Gradovi sve više razmišljaju o održivosti i zaštiti životne sredine. Materijali od reciklirane plastike mogu postati standard u planiranju javnih prostora“, ističe Grbović. Najčešći kupci proizvoda su institucije, opštine i kompanije koje žele da ulažu u održiva rješenja, ali interesovanje dolazi i od privatnih kupaca. „Sve više organizacija želi da pokaže društvenu odgovornost kroz ovakve projekte“, kaže naš sagovornik.

Interesovanje za ovakva rješenja već dolazi i izvan granica Crne Gore.

„Cirkularna ekonomija postaje važna tema u cijeloj Evropi, pa su ovakva rješenja sve traženija. Već postoji interesovanje iz regiona“, objašnjava Grbović.

Biti inovator u malom tržištu nije jednostavno, ali može imati i svoje prednosti.

„Tržište jeste malo i resursi su ograničeni, ali ideje se mogu brže testirati i razvijati, što može biti dobra osnova za širenje na veća tržišta“, kaže naš sagovornik.

Za njega je ovaj projekat spoj više motiva – inovacije, ekologije i želje da se nešto značajno razvije upravo u Crnoj Gori. „Velika motivacija je želja da napravimo nešto korisno i inovativno u svojoj zemlji i pokažemo da i male zemlje mogu razvijati održive projekte“, ističe Grbović.

Posebno mjesto u projektu zauzimaju eko-klupe koje su postale svojevrsni simbol cijele ideje.

„Najponosniji smo upravo na eko-klupe jer kroz njih ljudi najlakše razumiju ideju cirkularne ekonomije – kako se plastični otpad može pretvoriti u nešto trajno i korisno za zajednicu“, kaže naš sagovornik.

Sam koncept Eko daske zasniva se na ideji da se reciklirana plastika može koristiti kao zamjena za drvo u mnogim primjenama. „Njena velika prednost je što ne zahtijeva sječu stabala, pa predstavlja ekološki prihvatljiviju alternativu tradicionalnim materijalima. Proizvodi napravljeni od nje mogu trajati više od 30 godina, a pritom ne zahtijevaju posebno održavanje poput šmirglanja, lakiranja ili farbanja“, objašnjava Grbović.

Materijal je posebno pogodan za spoljašnju upotrebu jer je otporan na različite vremenske uslove.

„Za razliku od drveta, ne upija vodu, ne truli i ne puca pod uticajem vlage ili promjena temperature. Otporan je na sunce, kišu i snijeg, pa može godinama stajati napolju bez promjena u strukturi“, kaže naš sagovornik.

Procijenjeni vijek trajanja proizvoda je oko tri decenije, uz minimalno održavanje. „Uz osnovnu brigu proizvodi mogu trajati i duže, što ih čini veoma isplativim rješenjem na duže staze“, dodaje Grbović.

Važna karakteristika materijala je i to što se može ponovo reciklirati nakon završetka životnog vijeka proizvoda.

„Nakon upotrebe proizvod se može ponovo preraditi i pretvoriti u novu Eko dasku. Na taj način zatvaramo krug cirkularne ekonomije“, objašnjava naš sagovornik.

Saradnja sa lokalnim zajednicama i organizacijama koje se bave prikupljanjem otpada ima važnu ulogu u razvoju ovakvih projekata. „Takva saradnja pomaže da se poveća količina plastike koja se može ponovo iskoristiti i razvije efikasniji sistem reciklaže“, kaže Grbović.

Proizvodi napravljeni od Eko daske već su postavljeni u više crnogorskih gradova.

„U Podgorici se mogu vidjeti u Dječijem parku i Moskovskom parku, kao i kroz nekoliko obrazovnih ustanova. Takođe su postavljeni ili planirani u gradovima poput Herceg Novog, Bara, Budve, Kolašina, Žabljaka, Ulcinja i Nikšića“, navodi naš sagovornik.

Edukacija građana, posebno mladih, ključna je za širi uspjeh ovakvih inicijativa.

„Kada ljudi razumiju koliko otpada mogu smanjiti, lakše prihvataju promjene. Zato kroz radionice i projekte uključujemo škole i lokalne zajednice“, objašnjava Grbović.

Na pitanje gdje bi volio da vidi jednu eko-klupu postavljenu negdje u svijetu, njegov odgovor je simboličan. „Vjerovatno negdje u prirodi ili nacionalnom parku, jer bi takva lokacija najbolje pokazala poruku projekta – spoj ekologije i inovacije“, kaže naš sagovornik.

U budućnosti, tim vidi mnogo šire mogućnosti primjene reciklirane plastike.

„Bilo bi zanimljivo razviti cijeli urbani mobilijar od reciklirane plastike, pa čak i manje objekte ili paviljone od ovog materijala“, dodaje Grbović.

Planovi za naredni period uključuju širenje proizvodnje i razvoj novih proizvoda. „Vidimo projekat kao važan dio razvoja cirkularne ekonomije u regionu i želimo proširiti saradnju sa institucijama i gradovima“, kaže naš sagovornik. Upravo saradnja sa arhitektama i urbanistima može otvoriti nove mogućnosti za primjenu ovog materijala u javnim prostorima.

„Takva saradnja može dovesti do inovativnih rješenja u planiranju gradova“, ističe Grbović.

Na kraju, vjeruje da Crna Gora ima potencijal da postane primjer cirkularne ekonomije u regionu.

„Crna Gora je mala zemlja i promjene se mogu implementirati relativno brzo. Uz dobru saradnju između institucija, kompanija i građana moguće je napraviti značajne pomake“, zaključuje naš sagovornik. Projekat poput ovog pokazuje da inovacije ne moraju dolaziti iz velikih tehnoloških centara. Ponekad nastaju upravo tamo gdje su najpotrebnije – u zajednici koja traži praktična i održiva rješenja za svakodnevne probleme.