Država će uskoro ukinuti ili ograničiti upotrebu plastičnih kesa

Od cegera do kese i nazad /

Ovim potezom koji se očekuje za nekoliko mjeseci, definitivno će se uljepšati slika naše okoline, ali plastične kese nisu najveći problem crnogorske ekologije: u ukupnom otpadu učestvuju sa manje od pola procenta

Dva nosiva predmeta koja su u mojoj ranoj mladosti uvijek izazvala (pod)smijeh su ceger i blejzer. Prateći me na prve novinarske zadatke, majka bi me redovno pitala: “Zašto sine ne kupiš neki blejzer i fino se obučeš?” I u drugoj slici akter je majka, ovoga puta sa savjetom kako poći u prodavnicu. Sa spiskom želja šta bi sve trebalo kupiti ponudila bi svoj PVC karirani ceger ili onaj sa imitacijom drvene ručke. Kako to rane godine nalažu, pogled je bio dovoljan da ceger ostane u kući, sa majkom. Nisam ja stara žena, sa skromnim primanjima: počele su najzad 2000.-te i ruke su mi kesama pune - neka se vidi raskoš. Kada sam prije nekoliko godina iz inostranstva donijela bež platneni ceger sa slikom metropole iz koje sam stigla, majka je naravno rekla: “A još kad sam ti ja govorila da su cegeri u modi, kad?”
Početak ljubavi između cegera i mene vraća me na kratkotrajni ali poučni život u Parizu: na kasi su me sa podozrenjem pogledali kad sam voće i povrće rasporedila u onoliko kesa koliko sam vrsta namirnica kupila. Bahata malograđanka, pisalo im je u pogledu, nakon što sam u toj skupoći od grada odbila da kupim još i ceger. Moja cimerka mi je objasnila kulturološki značaj cegera za Francuze, čašćavajući me odmah dva. Sena, okosnica pariškog ponosa, uživanja i profita, može biti zagađena ko zna čime, ali kese im neće plutati vodom.

Pavle Radulović Ministar održivog razvoja i turizma za Caffe Montenegro: Iako u ukupnom otpadu učestvuju u veoma malom procentu, vizuelni i problem neurednosti su zaista veliki. Razapete šarene kese u koritima rijeka, pored puteva - nedopustiva su slika za zemlju koja je ekološka a koja od turizma prihoduje više od milijardu eura i ugosti tri puta više gostiju nego što ima stanovnika.

No prije nego se naša javnost još jednom podijeli, ovoga puta na za i protiv plastičnih kesa, treba imati u vidu nekoliko činjenica. Ako pogledamo brojke jasno je da pravog protivnika prirodi treba tražiti na drugom mjestu. Ukupan otpad koji nastaje proizvodnjom i upotrebom plastičnih kesa predstavlja mali udio od ukupno stvorenog otpada u svijetu, pa i kod nas. Na primjer, u Austriji je udio plastičnih kesa u kućnom otpadu 0,02 odsto, u SAD-u je to manje od procenta, a na Balkanu je prosjek do 0,4%. Dakle, svojom količinom, ova vrsta otpada nije najgore što može da se desi jednoj zemlji. Ipak iritiraju, jednim pogledom na Ribnicu je jasno zašto. Mašu raznobojne iz korita rijeka i onako zapetljane među šiblje, prkose čak i čuvenom podgoričkom sjeveru. Bačene u prirodu, na njenu milost i nemilost, plastičke kese će nadživjeti čovjeka nekoliko puta. Pojedini ekološki stručnjaci često navode njihovo zadržavanje u prirodi kao najveći problem. To je samo jedan od razloga zašto u Ministarstvu održivog razvoja i turizma planiraju da predlože potpuno ili djelimično ukidanje plastičnih kesa. Kada i marketi koji za sada ne naplaćuju kese počnu sa tom praksom, moguće da će isprovocirati građane na racionalnije korišćenje istih. Evropsko zakonodavstvo ne traži od nas takvu mjeru, jer je nisu sasvim sproveli ni u svojim članicama. Za sada nas samo pozivaju na ograničavanje njihove upotrebe ili finansijsku mjeru kao što je naplata, a ambasada Velike Britanije u Podgorici nudi konkretnu pomoć u tom poslu.

Interesantno je da se skoro ne pominje nešto što će u najmanju ruku iskomplikovati orgranizaciju dječijeg rođendana, da ne govorimo o ozbiljnijim posljedicama po proizvođače plastike. Naime, Evropska unija usvaja Direktivu o smanjenju uticaja određenih plastičnih proizvoda na životnu sredinu pa će se tako na spisku nepoželjnih naći plastični tanjiri, pribor za jelo, slamke za piće, štapici za uši, držači za balone, štapici za miješanje napitaka.. Crna Gora će, kao zemlja kandidat, morati uvrstiti ovu regulu u svoj pravni sistem.

Svjestan da je urednost ogledalo zemlje, resorni ministar Pavle Radulović nedavno je objavio “rat otpadu”. Protivnička pješadija su mu upravo plastične kese i njeni polimerni rođaci. Ipak, istina je da su smrtonosnije naše navike poput one da na sred magistralnog puta od vozača ispred dobijejete punu kesu smeća u šoferšajbnu. I sam ministar u izjavi za naš časopis ukazuje da će institucija na čijem je čelu morati najprije da edukuje građane čije ponašanje dovodi u direktnu vezu sa manjkom ekološkog patriotizma.
“Plastične kese ne predstavljaju toliku ekološku opasnost koliko građani koji smeće bacaju gdje mu nije mjesto”, kaže Radulović. On ističe i da će se u obračunu sa otpadom uložiti u infrastrukturu za recikliranje materijala, što je osim estetske i obaveza koju nameće EU.
“Iako u ukupnom otpadu učestvuju u veoma malom procentu, vizuelni i problem neurednosti su zaista veliki. Razapete šarene kese u koritima rijeka, pored puteva - nedopustiva su slika za zemlju koja je ekološka, a koja od turizma prihoduje više od milijardu eura i ugosti tri puta više gostiju nego što ima stanovnika”, objašnjava Radulović.
Kada će uporište u zakonu pronaći odluka o ukidanju ili naplati plastičnih kesa, biće objelodanjeno završetkom ekonomske analize o efektima takve odluke na domaću ekonomiju. Potrebno je dobro procijeniti uticaj koji bi ovakva praksa imala na zaposlene u proizvodnji plastike, osmisliti adekvatnu alternativu, izračunati koliki su troškovi proizvodnje onoga što će zamijeniti plastične kese i koliko je energije potrebno za tu novu proizvodnju. Na primjer, Irska je svojevremeno uvela porez na plastične kese i to je smanjilo njihovu upotrebu za 90 odsto, ali je za 400 odsto porasla upotreba svih drugih vrsta kesa. U Njemačkoj vam neće ponuditi malu plastičnu kesu na kasi, ali hoće veliku, kvalitetnu od jednog eura. To će većinu zamisliti da li će “baciti” euro ili jednostavno ponijeti ceger ma kako retro izgledalo. Za sada ministar kao prihvatljiviju varijantu i računa na upotrebu cegera, papirnih i biorazgradivih kesa, ali ponavlja da ništa neće imati efekta ukoliko naša ekološka svijest ostane na sadašnjem nivou.
Sve u svemu, kada se uskoro cegeri vrate na velika vrata postajući i modni detalj - ja ću biti spremna. Imam raznih – od “I love Paris” do već pomenutog majkinog kariranog koji mi je ostao prilikom transporta lijepog ručka od njene
do moje kuće.

TEKST: MARINA MIKETIĆ NIKOLIĆ