Crna Gora je sloboda, priroda, prisnost i gostoljubivost

Intervju: Nj.E. ambasadorka Republike Slovenije Bernarda Gradišnik

Iako je relativno kratko u Crnoj Gori, od septembra prošle godine, Nj.E. ambasadorka Republike Slovenije Bernarda Gradišnik, o Crnoj Gori priča kao da je mnogo duže ovdje i rekla bih, upoznala nas je već dobro. Kada govori o Crnoj Gori ima toliko topline, divjenja prema ljepotama ove zemlje, ali i sa iskrenim simpatijama i za naše mentalitetske osobenosti. Kaže da u Crnoj Gori vrijeme leti, jer ima toliko lijepog i zanimljivog i vjeruje da će četiri godine, koliko je mandat, prebrzo proći, a i to je potvrda koliko joj se naša zemlja sviđa, jer tamo gdje ti je lijepo vrijeme leti...

C.M: Gdje ste službovali prije Crne Gore?

- Rođena sam u Ljubljani. Relativno kasno sam odlučila da odem u inostranstvo, tek kada su moji blizanci morali da idu u školu. Tako sam u Hrvatsku, gdje sam bila zamjenica ambasadora, otišla tek 2004. godine. U Ministarstvu vanjskih poslova sam inače zaposlena više od trideset godina. Posle Hrvatske, put u ulozi ambasadora me je odveo u Portugal, a potom i u Slovačku. Posle svih ovih iskustava, sada sam ovdje, u ovom divnom dijelu zapadnog Balkana.

C.M: Koliko ste poznavali Crnu Goru prije profesionalnog angažmana kod nas? 

- Nešto malo. Sa porodicom sam 2006. putovala po Balkanu, uključujući i Crnu Goru, koja nam se najviše svidjela, iako smo ostali samo tri dana: Kotor, Lovćen, Cetinje, Kolašin, Biogradsko jezero, Tara, Žabljak, Budva i, kao šlag na tortu, konačno Donji Murići na južnoj obali Skadarskog jezera. Već tada sam bila impresionirana crnogorskim primorjem, kao i crnogorskim planinama. 

Za sve ove godine se nevjerovatno razvila i Podgorica, veoma je zelena, centar je pun parkova. Ovo je važno za našu porodicu Gradišnik porodicu jer volimo prirodu - a imamo i psa Honzu, koga smo udomili iz jednog slovačkog azila. Jedno vrijeme imali smo čak i četiri. 

C.M: Na kom je sad nivou privredna saradnja između Slovenije i Crne Gore i u kom sektoru su najveće šanse za jačanje ekonomskih odnosa dviju država? Iako su odnosi Slovenije i Crne Gore tradicionalno dobri i sadržajni, prostora za unapređivanje saradnje ima, gdje Vi vidite mogućnosti za to?

- Generalno gledano saradnja dobro teče, uspostavljeni su dobri kontakti između institucija dvaju država na različitim područjima i nivoima i naš zadatak jeste da se tako nastavi i ubuduće. Raduje i činjenica da je bilateralna spoljno-trgovinska razmjena nakon kovidskog razdoblja ponovo u konstantnom rastu, a ovaj trend valja i dalje nastaviti.

Tokom povratne zvanične posjete naše predsjednice u aprilu bio je organizovan i bilateralni ekonomski forum. A glavni sektori bili su životna sredina, obnovljivi izvori energije, infrastruktura, transport i logistika, IKT i kibernetska bezbjednost. To su i sektori gdje su najveće šanse za jačanje ekonomskih odnosa dvaju država.

 Suprug na Sadinama

Odnosi između naše dvije zemlje su na nivou kao da smo susjedi iako nemamo zajedničku granicu. Čak i najbolji granični susjedi često imaju otvorena pitanja, a između naše dvije zemlje ih nema.

Voljela bih da vidim jačanje saradnje u oblasti kulture, a za početak da se pripremi akcioni plan saradnje za naredne dvije godine. 

Područje svemira je jako interesantno i sve važnije. Čitam da Crna Gora planira lansirati svoj satelit u orbitu do kraja godine, a dostignuća Slovenije na ovom području su odlična. Radim na povezivanju naučno tehnoloških parkova, instituta nauke, pa da vidimo… 

C.M: Vjerujete li da naša država može biti prva naredna članica Evropske unije?

- Lično vidim Crnu Goru kao prvu narednu članicu EU. Ako se nastavi u ovom pravcu i sa ovim entuzijazmom, ne vidim drugačiji ishod. 

Kao što znate, Slovenija je velika potpornica što prijašnjeg uključenja zemalja Zapadnog Balkana, pa tako i Crne Gore, u EU. Naravno, svaka država aspirantica za članstvo mora odraditi svoj dio "domaćeg zadatka". Uz konkretne rezultate, naš posao je, odnosno biće lakši. Svima nama je dobro poznata i činjenica da je Crna Gora predvodnica na području evropskih integracija i na tom putu može uvijek da računa na pomoć i potporu Slovenije. 

C.M: Šta Vam nedostaje kod nas a imali ste kod kuće? Šta donosite iz Slovenije u Crnu Goru, a šta rado ponesete odavde u Sloveniju?

- U stvari ne mogu reći da mi nešto posebno ne nedostaje, ovdje mogu da nabavim sve, police su takođe pune veganskih proizvoda. Mnogo mi se sviđa ručna radinost iz radionice "Zlatni vez", volim da svojim prijateljicama u Sloveniji poklonim njihove narukvice, a prijateljima flašu odličnog crnogorskog vranca.

C.M: Crna Gora i Slovenija, neka kratka komparacija: sličnosti i razlike u mentalitetu?

- Evo, ukratko: posle tri minuta razgovora sa strancem ovdje je osjećaj kao da se znate deset godina, dok je u Sloveniji suprotno: možeš nekoga znati deset godina, a osjećaj je da ste možda razgovarali tri minuta. Vaše zlato je prisnost.

Lakoća uspostavljanja neposredne komunikacije sa ljudima u Crnoj Gori 

- Moje iskustvo uspostavljanja komunikacije sa ljudima u Crnoj Gori je izvrsno. Ljudi su uvijek uslužni, uvijek rječiti. Sve kao uz logorsku vatru – prvo ruka, onda smo na ti, a onda kažemo što treba, pa čak i šta ne treba. Život koji je vezan za posao tu spontano prelazi u život koji za njega nije vezan.

C.M: Kako upoznajete našu zemlju? Koja su to mjesta koja su na Vas ostavila poseban utisak i zašto?

- Uglavnom radom. Posao me vodi svuda. Ako je moguće, odvojim dodatno vrijeme da steknem utisak o mjestu. Što manje kancelarije, što više ljudskih kontakata, to je moj moto. A sve je u cilju povezivanja.

Zatim, tu je i moj muž koji želi da ide naokolo, ne bez mene, naravno. Ako je moguće idemo i zajedno. Najljepši i gotovo religiozni trenutak doživjela sam na Pavlovoj strani, na čuvenom pogledu na Nacionalni park Skadarsko jezero. Tamo se shvata koliko je čak i vješto retuširana fotografija neadekvatna. Sa velikim zadovoljstvom smo istraživali, na primjer, Stari Bar, Staru Budvu, Petrovac, Virpazar, manastir Ostrog… Zahvalni smo i na obližnjoj Gorici, Ljuboviću, Morači...

C.M: Imate li omiljeno mjesto za coffe break u Podgorici?

- Još nemam, a nijesam imala ni vremena da ga nađem (smijeh prim. aut.). Odnosi su intenzivni, pa je mnogo posla, i to mi se sviđa. Više od "coffee break-a" sviđa mi se šetnja obližnjom prirodom.

Ivan Gašparovič, predsjednik Slovačke 2004 - 2014. god. U vrijeme kada je Nj. E. Bernarda Gradišnik bila ambasadorka u Slovačkoj 2013 - 2017. god. 

Anibal Cavaco Silva, predsjednik Portugala 2005-2015. god. U vrijeme kada je Nj. E. Bernarda Gradišnik bila ambasadorka u Portugalu 2010-2012. god.

C.M: Kako Vam se dopada naša kuhinja i imate li neke gastro favorite i omiljene restorane?

- U crnogorskoj kuhinji mnogo je mesa, a ja ga ne jedem. Ali ima i ukusnog kačamaka i cicvare. A imate i vegansku ponudu, koju mogu naći i u izvrsnom Čarobnjaku u centru grada, tamo imam osjećaj kao da jedem kod kuće, a to mi je zapravo najdraže. Volim restoran Kaldrma u Starom Baru, restoran Đedovina, Imanje Knjaz – ali tamo obično vodimo goste. Suprug je ljubitelj crne pice iz Pizza Bar-a.

C.M: Volite li posebno neko crnogorsko piće?

- Uglavnom pijem vodu, koje je još jedno od crnogorskih prirodnih bogatstava, a znam da vam je vranac neprikosnoven.

 Park za pse u Podgorici

C.M: Koji su to osnovni aduti Crne Gore na svjetskom turističkom tržištu?

- Priroda i gostoljubivost – i udaljenost od izbezumljujućih gužva Zapada. Zato treba to da održite.

C.M: Šta je to gdje imate najviše primjedbi i šta su naši minusi na ispitu turističke javnosti?

- Pa eto, kad već pitate: što se tiče ekologije i bacanja smeća, tu bi se dalo još dosta učiniti. Moj muž pasionirano skuplja smeće na svojim šetnjama, podgoričke Sadine bile bi sada skoro kao promenada da ljudi ponovo ne bacaju. On mi kaže da neki bacaju smeće čak pored kanti iz prkosa, otkad su čuli da vas u EU čeka sortiranje. 

C.M: Slovenci su nama tradicionalno dragi turisti. Šta im se generalno najviše sviđa, za šta su najviše zainteresovani kod nas, a na šta su se najčešće žalili? 

- Sigurna sam da se Slovencima najviše dopada u Crnoj Gori netaknuta priroda, pogotovo brda i planine i nacionalni parkovi. Nema mira za divlji duh Slovenaca – što je više i teže, to će više trčati i penjati se. Ko se žali – sam je kriv.

Sa suprugom Brankom u restoranu Kadrma, Bar

C.M: Kako bi Vi u najkraćem opisali našu zemlju kada dajete preporuku da je treba posjetiti?

- Raj na zemlji, koji morate posjetiti!

C.M: Sve više Crnogoraca putuje u Sloveniju, kako zimi na skijanje, tako i u čuvene slovenačke terme, ali i zbog sjajne gastronomije. Šta je to što bi nam pod obavezno preporučili da vidimo i probamo kao turisti u Sloveniji?

- Kod nas je prava draž u malenom, isto kao kod vas. Iako su naše dvije države male, imaju puno toga za vidjeti. Ljubljana, u kojoj sam inače rođena, je šarmantna, da pomenem samo Blejsko i Bohinjsko jezero, srednjovjekovni Piran i Postojnsku jamu. Ali poslije svakog takvog punkta lijepo je odmoriti u samoći naših brda i šuma. I jede se dobro i različito – tu je naslijeđe mađarske, italijanske, austrijske i jugoslovenske kuhinje. A najbolje se jede kod nas kod kuće (smijeh – prim. aut.). Kućni specijalitet su nam žganci, kukuruzni ili heljdini, koje priprema isključivo moj suprug.

Na Bledu sa naša dva psa

C.M: Evidentno je da se sve više mladih ljudi opredjeljuje da nastavi školovanje, studira ili se usavršava nakon studija na nekom od slovenačkih univerziteta. I to je dio bitne razmjene iskustava, vjerujem da je Ambasada Slovenije upoznata i sa tom činjenicom. 

- Da. Crna Gora je od 2004. godine članica srednjoevropskog programa CEEPUS (Central European Exchange Program for University Studies), u okviru kojeg se odvija univerzitetska saradnja i razmjena studenata i profesora između Slovenije i Crne Gore.

Takođe je u cilju razvoja i produbljivanja saradnje dvije zemlje u oblasti obrazovanja i podrške saradnji između obrazovnih institucija, 2015. godine potpisan Protokol o saradnji u oblasti obrazovanja između dvije zemlje. Suština protokola je obezbjeđivanje povoljnijih uslova školovanja za slovenačke državljane u Crnoj Gori i crnogorske državljane u Sloveniji. 

Na osnovu Protokola o saradnji u oblasti obrazovanja i programa CEEPUS, Slovenija godišnje u prosjeku dodjeljuje 70 mjesečnih stipendija za državljane Crne Gore za studijske razmjene. Broj crnogorskih studenata u Sloveniji znatno je veći od broja slovenačkih studenata u Crnoj Gori. Godine 22/23 bilo ih je 274, ali znam da ima i nešto Slovenaca koji studiraju u Crnoj Gori.

C.M: Kad kažete Crna Gora prvo pomislite na...

- Slobodu!