Trenutno nas je dvadesetak aktivno uključenih uz saradnike. U ovaj proces uključujeni su i ljudi iz drugih kreativnih industrija, sa ponosom u glasu kaže Vesna Rakočević i dodaje da je posebno srećna jer i njena djeca Stefan i Jelena, pripadnici treće generacije, sa istim entuzijazmom nastavljaju porodičnu tradiciju!
Do sredine prošlog vijeka na prostorima Crne Gore svečana narodna nošnja bila je statusni simbol, a danas je dio bogatog kulturnog nasljeđa. Svakodnevno ruho seoskog stanovništva je bila domaće proizvodnje I nju su radile abadžije, dok su onu svečanu izrađivale terzije i srmadžije – zanatlije čiji je precizni rad obilježio tradiciju naše zemlje. Oni su šili i vezli od najfinijih tkanina svečanu narodnu crnogorsku, bokeljsku, muslimansku i albansku narodnu nošnju, i ukrašavali je zlatnim i srebrnim žicama. Malobrojne zanatlije danas izrađuju svečano ruho uglavnom za kulturno-umjetnička društva, zaljubljenike u tradiciju i strance koji s ushićenjem kupuju našu nošnju.
ZLATNE MEDALJE ZA ZLATNU NOŠNJU
O narodnim nošnjama najviše podataka je sačuvano zahvaljujući putopisacima koji su prolazili kroz naše krajeve, a koji su je svojim djelima sačuvali od zaborava. Oni nijesu mogli da se načude kako jedan mali i siromašni narod ima tako skupu i bogato rađenu garderobu.
Crnogorska narodna nošnja je izuzetno raskošna, elegantnog kroja, smjelih kombinacija boja sa bogatim zlatovezom. Na brojnim festivalima folklora bivala je nagrađivana kao najljepša i najbogatija.
Bokeljska nošnja jednostavnošću i gracioznošću oduševljava na prvi pogled. Kontrast crne tkanine i zlatnih ukrasa nikog ne ostavlja ravnodušnim. I muslimansko stanovništvo je itekako voljelo da kiti svoju garderobu. Bogati Muslimani nosili su haljine od svile i kadife, a njihove žene su od najfinijeg materijala krojile sopstvenu nošnju. Ni Albanci nijesu bili imuni na zlatom izvezene džamadane i srmom okovano oružje. Komad ženska albanska garderobe, posebno “džubljeta” izaziva pažnju i divljenje zbog preciznosti izrade i bogatstva motiva. Nedavno je džubljeta proglašena dijelom UNESCO-ove kulturne baštine. Srebrom okvani pojasevi i kitnjasti ukrasi krasili su zorne Malisorke.
Nekada su postojale dvije vrste nošnje: starija od domaćeg sukna i novija od čoje (svite). Suknena roba se masovno nosila do početka XX vijeka, a svitnu su nosili glavari i imućni ljudi. Mnogi nijesu žalili da daju stoku ili zemlju kako bi kupili skupo ruho opšiveno srmom i zlatom da se zore njome u važnim prilikama. Knjaz Nikola je zbog toga krajem XIX vijeka dekretom zabranio da iko sem glavara i službenika nosi skupocjenu robu. Zabrana nije dala rezultat jer su ljudi nastavili po svom.
U motivima i ukrasima nošnji bez obzira na nacionalnu pripadnost zapaža se jak orijentalni uticaj, kako u krojevima tako i u izboru materijala. Materijali su mahom nabavljani sa istoka. Danas nije samo nedostak majstora jedini problem kada je izrada nošnje u pitanju, već je izazov naći i prave materijale. Za to je neophodno biti u kontaktu sa manufakturama iz zemalje i regiona…
PORODIČNA PRIČA DUGA PET DECENIJA
Porodica Rakočević iz Bijelog Polja više od pet decenija čuva od zaborava drevnu vještinu. Priču su sedamdesetih godina prošlog vijeka pokrenuli bračni par Batrić - Baćo i Radmila - Mika Rakočević. Domaća radinost “Rakočević” je lijepa familijarna priča kojom se danas bave druga i treća generacija.
Vesna Rakočević, ćerka Batrića i Radmile, dugo vodi ovu radionicu.
- Od male radionice u kojoj se izrađivao po neki komad narodne nošnje, danas, poslije toliko godina rada i dalje širimo i unaprjeđujemo poslovanje. Izrada narodne nošnje je stub našeg posla, ali su vremenom i druge kreativne industrije našle svoje mjesto pod našim krovom. Imamo cijelu liniju protokolarnih poklona koji se oslanjaju na zlatni vez. Tako naši uramljeni zlatovezi ili vezene ešarpe od svile često budu reprezentativan poklon naših državnika prilikom susreta sa važnim ličnostima. Izrađujemo i državne simbole, grbove i zastave, koji kao jedni od rijetkih zadovoljavaju zakonske propise i standarde. Moda i kultura, saradnje sa kreatorima i umjetnicima takođe daje posebnu nijansu našem zlatnom vezu, kaže Vesna i dodaje da sve to uveliko prevazilazi domaću, kućnu radinost, pa su odlučili da razviju brend “Zlatni vez” koji je bio i ostao nit koja povezuje sav njihov rad.
Vješte ruke Rakočevića tokom pet decenija vezli su komade nošnje koji se danas nalaze u gotovo svim svjetskim državama, bilo da je riječ o poklonima koji na najorginalniji način pokazuju ljepotu crnogorske kulture i tradicije, ili porudžbinama naših ljudi u dijaspori. Posebno su ponosni što su izradili nošnju za brojna kulturno-umjetnička društva, kao i pozorišta, domaća i strana.
- Kroz brojne radionice i obuke, ali i projekte koje smo vodili, trudili smo se da na zanimljivoj i specifičnoj geografskoj mapi Crne Gore utisnemo i kulturno-istorijsku mapu koja će na pravi način pokazati sva kulturna bogatstva koja imamo i na koja moramo biti ponosni, kaže Vesna Rakočević.
Kvalitet i originalnost proizvoda radionice “Zlatni vez” visoko su ocijenili i stručnjaci, etnolozi i istoričari umjetnosti poput Zorice Mrvaljević, Anđe Kapičić i Petra Ćukovića.
Povratak tradiciji s vremena na vrijeme je vidljiv na i na svadbama, ali i drugim svečanostima. U posljednje vrijeme je porastao broj mladih koji se vjenčaju u svečanoj nošnji dajući tome dodatan sjaj.
Iz godine u godinu raste interesovanje ljudi za ono što radimo. Posebno me raduje što se sve veći broj ljudi interesuje da nauči neki od zanata koji je direktno ili indirektno povezan sa onim što mi radimo. Trenutno nas je dvadesetak aktivno uključenih uz saradnike. U ovaj proces uključujeni su i ljudi iz drugih kreativnih industrija, sa ponosom u glasu kaže nam na kraju razgovora Vesna Rakočević i dodaje da je posebno srećna jer i njena djeca Stefan i Jelena, pripadnici treće generacije, sa istim entuzijazmom nastavljaju porodičnu tradiciju!
