Oleg Obukhov je Rus koji je u osnovnoj školi u Rusiji učio srpskohrvatski jezik i dopisivao se sa prijateljima iz tadašnje Jugoslavije. Još tada je znao za Crnu Goru, ali samo kao o dijelu Jugoslavije. Prvi put je došao u Crnu Goru, tad već nezavisnu državu, 2012. godine, i to kao turista. Oduševio se zemljom i ostao je ovdje da radi kao turistički vodič. Kaže, zaljubio se u ovu zemlju na prvi pogled i da se s takvom ljubavlju ne kalkuliše – ovdje je srećan, pa uopšte nema razloga niti razmišlja o odlasku odavde…
C.M: Odakle ste, kada, i iz kojih razloga došli u Crnu Goru?
- U Crnu Goru sam prvi put došao iz Rusije, gdje sam živio u gradu Jaroslavlj, koji se nalazi blizu Moskve, 250km prema sjeveru. Došao sam kao turista i odmah se oduševio zemljom.
C.M: Koliko ste prije dolaska ovdje znali o našoj zemlji?
- Znao sam o Crnoj Gori kao o sastavnom dijelu tadašnje zemlje Jugoslavije, jer sam u Jugoslaviju bio zaljubljen od djetinjstva. Srpskohrvatski jezik sam kao drugi jezik učio u osnovnoj školi, i dopisivao sam se na tom jeziku sa dosta prijatelja iz Jugoslavije.
Prije dolaska ovdje znao sam o Crnoj Gori samo osnovne činjenice, da ima lijepo more, planine, da je pogodna za investicije i kupovinu nekretnina.
C.M: Da li ste imali nekih nametnutih predrasuda o nama za koje ste se vremenom uvjerili da nijesu istinite?
- Pa predrasuda je bilo prevashodno zbog onih takozvanih „10 crnogorskih zapovijedi“ koje iako šaljive, ukazuju na ljenost kao osobinu Crnogoraca i ono ‘’ovo je Crna Gora, ovdje se ne radi’’. Živeći u Podgorici, odmah sam se uvjerio da predrasude nemaju utemeljenje u stvarnosti i da tu žive vrijedni, radni ljudi čiji je život dimaničan i aktivan.
Moj omiljeni hobi je terenska vožnja džipom i kvadom, na taj način pronalazim nove rute, lijepo se družim, a ponekad su to zaista zahtjevne i ekstremne vožnje, doista adrenalinske, naročito kad se vozi po planinama
C.M: Kako je došlo do odluke da ostanete u Crnoj Gori?
- To je bila ljubav na prvi pogled, znate, kada se zaljubite na prvi pogled, ne pravite računicu i ne razmišljate da li ćete imati koristi od te ljubavi ili ne.
C.M: Možete li nam opisati ukratko mjesto odakle dolazite i uporediti ga sa sadašnjim mjestom stanovanja, kao neku paralelu razlika i sličnosti?
- Moj rodni grad Jaroslavlj je stari i vrlo turistički atraktivan grad u centralnoj Rusiji. Prva sličnost sa Crnom Gorom je broj stanovnika, grad ima oko 600 000 stanovnika - isto kao Crna Gora. Ima interesantnu istoriju i kulturu, a glavna razlika je toplina u ljudskim odnosima, vi ste sačuvali nešto što se na žalost, gubi na većini prostora, ubrzano s razvojem tehnologije, pa tako i na prostoru odakle dolazim. Međutim, ljudi u Crnoj Gori su ostali usljed svega druželjubivi i otvoreni za komunikaciju, posebno kad shvate da pričaš ‘’naški’’.
C.M: Mi smo turistička zemlja, i vi se bavite turizmom ovdje. Da li ste mjesta koja preporučujete gostima svoje agencije prvo Vi doživjeli kao turista?
- Kao turista nijesam posjeto mjesta na koja sada vodim svoje goste. Istraživao sam lokacije, skrivenu ljepotu kao vodič s ciljem stvaranja novih ruta. Jer, te 2012. kada sam došao turistička ponuda zemlje nije bila raznovrsna, naročito u segmentu koji obožavam, a i moji gosti, mislim prvenstveno na “wild beauty” predjele.
C.M: Koji je profil turista koji dolaze preko Vaše agencije i odakle su?
- To su turisti koji vole održivi turizam, koji osim mora žele da vide ostale prirodne ljepote, upoznaju se sa kulturno-istorijskim blagom zemlje, ali i da probaju specijalitete nacionalne kuhinje. Turisti nam dolaze iz svih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza.
C.M: Koje su ture najinteresantnije Vašim gostima?
- Posljednjih godina inteziviralo se interesovanje gostiju za višednevne ture, naročito se uvećao broj zahtjeva za vinsko-gastronomske rute, pa smo ponude preusmjerili u tom pravcu, što me veoma raduje jer taj segment turizma je i za mene posebno istraživanje i zadovoljstvo.
Gosti moje agencije kao i ja obožavaju crnogorske “wild beauty” predjele
C.M: Kako ste se navikavali na naš mentalitet? Da li je bilo nekih duhovitih situacija u prvim godinama življenja u Crnoj Gori?
- S obzirom da nam je mentalitet sličan, nije mi trebalo mnogo vremena da se naviknem na ovdašnji način života, komunikaciju i slično. A bilo je duhovitih situacija, naravno. Jedna od njih je vezana za kolegu Konstatina, takođe Rusa. Tokom jednog džip relija naišli smo na jednu šumu, a Konstantin koji ne zna crnogorski jezik dobro, pitao je vodiča “da li u šumi ima zmajeva”, misleći na zmije. Vodič se zbunio, i čuvši pitanje i vidjevši Konstatinov izraz lica, pomislio je da u ruskim šumama ima zmajeva pa zato on pita to… Naravno, Konstatin nije ni pomišljao kako ga je shvatio vodič… Ta situacija je puno puta prepričavana kao omiljeni vic u društvu.
C.M: Šta ste prihvatili od naših domicilnih navika?
- Vrlo brzo sam se navikao na „ne žuri“, „polako“, „sve može“, „donesi mi jedan dojč“ – kao osnovne i omiljene mi stavke.
C.M: Čime treba da se ponosimo i šta treba da brendira Crnu Goru?
- Uvjerenja sam da predjeli oko Skadarskog jezera i gore ka Lovćenu, zbog istorijskog značaja imaju vrijednost nacionalnog obilježja i vrijednost posebnog turističkog brendiranja.
C.M: Šta je to na čemu treba da poradimo da bi bili kvalitetnija turistička destinacija?
- Ono što u mom poslu često dolazi do izražaja su ekološki problemi, pogotovo pitanje otpada na mjestima gdje mu nije mjesto. Znam da treba dosta rada i snage da se taj problem prevaziđe i trajno riješi, ali se nadam da će to biti što skorije i da će rješenje ubrzati i budući ulazak Crne Gore u Evropsku Uniju. Problem otpada treba da tretiraju svi, država, građani, EU, a znam da će se i Asocijacija turističkih vodiča rado priključiti svakoj akciji.
C.M: Ima li pitanja od strane turista na koja morate da date šaljivi improvizovani odgovor kako bi zaobišli istinu?
- Jedino pitanje na koje ne mogu da im dam potpun odgovor već odgovaram nekom duhovitom dosjetkom tiče se upravo otpada, to jest pitanja gostiju otkud smeće, to jest otpad na određenim mjestima kuda prolazimo… tad odgovaram “palo je iz aviona”, “pokvario se kamion za odvoz smeća”, “biće to riješeno narednih dana”… Ponekad sam prosto prinuđen da dajem takve odgovore i skrenem priču na drugu temu…
C.M: Kako izgleda Vaša svakodnevica iz vizure stanovnika Podgorice?
- Pa moja svakodnevica zavisi od turističke sezone. U sezoni samo radim, ali svaki dan je u mom poslu poseban. Radni dan počinje izjutra u 7.00h traje do navečer, do oko 20.00h. A kada nema tura, radim na planiranju novih, uspostavljanju komunikacije sa novim saradnicima, promociji… ostalo je kao kod svakog građanina Podgorice: životne obaveze, hobi. Moj omiljeni hobi je terenska vožnja džipom i kvadom, na taj način pronalazim nove rute, lijepo se družim, a ponekad su to zaista zahtjevne i ekstremne vožnje, doista adrenalinske, naročito kad se vozi po planinama.
Posljednjih godina inteziviralo se interesovanje gostiju za višednevne ture, naročito se uvećao broj zahtjeva za vinsko-gastronomske rute
C.M: Kojih su to TOP 5 najljepših mjesta u Crnoj Gori ili prizora za Vas?
- Teško je navesti samo 5 najljepših mjesta u Crnoj Gori… U svojoj ponudi za turiste imam posebnu turu “10 najljepših crnogorskih vidikovaca” u koju su osim opštepoznatih uključeni i neki drugi ništa manje atraktivni vidikovci. Eto, samo vidikovaca ima više od TOP 5. Neprevaziđeni su pogled sa Čelobrda na Sveti Stefan, sa Pavlove strane na Skadarsko jezero, na Boku sa Lovćena, pogled na kanjon Tare. Upravo, svojim najekstremnijim poduhvatom, ali i među najizazovnijim po ljepoti, smatram odlazak na Zabojsko jezero na Sinjajevini, do kojeg nema asfaltnog puta, ali pogled sa tog mjesta na Kanjon Tare zaustavlja dah…
C.M: Koja Vam je naša omiljena plaža? A planina?
- U sezoni nemam vremena da budem na plažama. Van sezone najviše volim plažu Lučice u Petrovcu. Što se tiče planina, sve ih volim. Prema tome ja više volim planinu od mora, što nije tipično za Rusa. Ljeti „krstarim“ Sinjajevinom, zimi bordujem po Bjelasici, kvadom obilazim Komove.
C.M: Šta posebno volite iz crnogorske gastronomije?
- Omiljeno crnogorsko jelo mi je kačamak. Probao sam 20-ak vrsta kačamaka, jer mi se čini da ga svaka kuvarica sprema na poseban način. Kačamak je atraktivan i zbog ukusa ali i načina spremanja. Posebnu zahvalnost dugujem Crnoj Gori zbog upoznavanja sa vinskom kulturom što me usmjerilo i na eno turizam.
C.M: Kako vidite naše potencijale za gastro i eno turizam?
- Potencijali za gastro i eno turizam su ogromni, a u posljednjih nekoliko godina pojavilo se nekoliko modernih proizvođača vina, vinske ture su postale mnogo opširnije, a proizvođači domaće hrane počeli su da rade to mnogo ozbiljnije.
Omiljeno crnogorsko jelo mi je kačamak. Probao sam 20-ak vrsta kačamaka, jer mi se čini da ga svaka kuvarica sprema na poseban način
C.M: Koje su Vam prve asocijacije na Crnu Goru?
- Narodna nošnja, gusle, izjava “samo polako”, dobra hrana, jela ispod sača…
C.M: Šta Vam je pružila Crna Gora?
- Crna Gora mi je pružila toplinu međuljudskih odnosa, mogućnost da realizujem svoju ekstravertnost, to jest slobodan pristup za razgovor sa strancima i domaćim ljudima, kao i mogućnost da uživam u zemlji gdje u jednom danu mogu da skijam na Bjelasici i sunčam se na Buljarici, da jedem organsku hranu i da budem srećan.
C.M: Da odete iz Crne Gore šta bi Vam najviše nedostajalo?
- Nikad nijesam razmišljao o odlasku iz Crne Gore, ali sad kada razmislim, ako bih otišao, nedostajalo bi mi sunce i naravno - kačamak.
RAZGOVARALA: SANJA GOLUBOVIĆ FOTO: PRIVATNA ARHIVA