Llimunada nikada nije izašla iz mode. Naprotiv, samo je promijenila način na koji se služi. Danas je jednako prisutna na ulicama mediteranskih gradova kao i u najboljim evropskim hotelskim barovima, gdje postaje osnova kreativnih bezalkoholnih koktela.
Prošetate li ljeti Palermom, Barijem, Sirakuzom, Malagom, Valensijom ili Hanjom na Kritu, gotovo je nemoguće da ne naiđete na štand ili mali kiosk na kojem se cijede svježi limuni. Negdje se limunada prodaje iz velikih staklenih bokala punih leda, negdje se priprema pred gostom, a ponegdje se služi u elegantnim čašama ukrašenim grančicom svježe nane ili ruzmarina. Turisti zastaju da se osvježe, lokalno stanovništvo navraća gotovo svakodnevno, a limunada je jednako ustaljena kao jutarnja kafa ili večernja šetnja rivom.
Zanimljivo je da se navike razlikuju od zemlje do zemlje. U Francuskoj ćete u brojnim bistroima i kafeima prije dobiti rashlađenu bočicu citronnade nego domaću limunadu pripremljenu na licu mjesta. Svježe cijeđena limunada češće se može pronaći na pijacama, u manjim lokalima ili turističkim četvrtima. Italija je ostala vjerna tradiciji pa se, naročito na jugu zemlje i duž obale Amalfi, limun i dalje cijedi pred gostom, dok su Grčka i Španija zadržale običaj da limunadu pripremaju od lokalnih citrusa, često uz dodatak aromatičnog bilja koje raste gotovo u svakom dvorištu.
A Crna Gora? Imamo more, sunce, mediteransku klimu i limune koji uspijevaju gotovo u svakom primorskom gradu. Stabla puna plodova krase dvorišta u Baru, Ulcinju, Herceg Novom, Tivtu, Kotoru i Budvi. Ipak, najveći dio limuna koji završava na policama naših marketa dolazi iz uvoza. Paradoksalno je da u zemlji u kojoj limun tako dobro uspijeva njegova cijena u prodavnicama često nije nimalo simbolična, posebno u pojedinim periodima godine.
Možda je upravo zato pravo vrijeme da limun počnemo posmatrati kao mnogo više od voća koje dodajemo u čaj ili salatu. On može postati jedan od prepoznatljivih ukusa crnogorskog ljeta.
Uostalom, i svjetski trendovi idu u tom pravcu. Danas se više ne naručuje samo „obična limunada“. Ugostitelji širom Evrope nude pažljivo osmišljene kombinacije koje izgledom podsjećaju na koktele, ali ne sadrže alkohol. Limun se spaja sa svježom nanom, bosiljkom, ruzmarinom, lavandom ili đumbirom, dodaje se gazirana mineralna voda, a rezultat su osvježavajuća pića koja jednako privlače izgledom koliko i ukusom.
Posebno je zanimljivo što upravo limunada postaje baza nove generacije bezalkoholnih koktela. Takozvani mocktails odavno nijesu rezervisani samo za vozače ili one koji ne piju alkohol. Naprotiv, postali su jedan od najbrže rastućih trendova evropske barske scene. Gosti sve češće biraju lagana, prirodna i osvježavajuća pića pripremljena od kvalitetnih sastojaka, a limun se pokazao kao idealna osnova za takve kombinacije.
Istovremeno, način serviranja postaje jednako važan kao i sam recept. Velike kocke leda koje se sporije tope, svježe ubrano aromatično bilje, domaći sirupi i pažljivo odabrane čaše dio su doživljaja koji gost pamti. U vremenu kada se sve više traži autentičnost, upravo jednostavnost postaje najveći luksuz.
Možda upravo u tome leži i jedna od najjednostavnijih prilika za crnogorsko ugostiteljstvo. Ne treba nam skupa tehnologija niti egzotični sastojci da bismo ostavili utisak. Ponekad je dovoljna čaša domaće limunade od svježe cijeđenog limuna, grančica nane ubrana iz bašte, nekoliko kockica leda i iskrena dobrodošlica.
Gost će možda zaboraviti naziv koktela koji je popio na plaži ili boju suncobrana ispod kojeg je proveo popodne. Ali ukus domaće limunade, pripremljene od limuna sazrelog na mediteranskom suncu, ostaje među onim malim detaljima zbog kojih se jednoj destinaciji poželi vratiti.
Jer, limunada nikada nije bila samo piće. Ona je jedan od najjednostavnijih simbola Mediterana – svježa, prirodna, bezvremenska i uvijek u modi.
Španija je evropski kralj limuna
Sa više od milion tona godišnje, ova zemlja najveći je proizvođač limuna u Evropi i jedan od vodećih izvoznika na svijetu. Limuni iz regija Mursija i Valensija završavaju na policama marketa i u restoranima širom kontinenta.
Italija je limun pretvorila u dio svog identiteta
Na Siciliji i duž obale Amalfi limun nije samo voće već dio kulture, gastronomije i turizma. Od njega nastaju limoncello, sladoledi, kolači, marmelade i brojni napici po kojima su ove regije prepoznatljive.
Crna Gora ima idealnu klimu, ali ne i veliku proizvodnju
Limun uspijeva duž cijelog našeg primorja – od Herceg Novog do Ulcinja – najčešće u porodičnim dvorištima i manjim voćnjacima. Ipak, najveći dio limuna koji se prodaje u našim marketima stiže iz uvoza.
Najviše limuna uvozimo iz Turske.
Pored Turske, značajne količine dolaze iz Grčke, Italije, Hrvatske i Srbije, pa se na policama domaćih prodavnica tokom godine smjenjuju limuni iz različitih mediteranskih zemalja.
Limunada je postala zvijezda evropskih barova
Od klasičnog osvježenja prerasla je u bazu modernih bezalkoholnih koktela. Svježi limun danas se najčešće kombinuje s nanom, bosiljkom, ruzmarinom, lavandom ili đumbirom, potvrđujući da su upravo najjednostavniji sastojci često osnova najboljih ljetnjih pića.