178CM zaglavlje naslovna

NP 1903 03 Niksicko generic baner za sajt Caffe MNG 470x90 8

Da koze progovore, svijet bi zaćutao

Javorka i Sreten Batrićević na Trubjeli prave odličan kozji sir i druge domaće proizvode

Stado Batrićevića trenutno broji 120 koza, a ove godine se rodilo pedesetak mladunica, koje su Batrićevići odlučili da ostave i podižu ih...

b 13„Odmah dođe ta koju sam zvala. Sve znaju. To su najpametnija bića. Vjerujte mi, da koza progovori, cijeli svijet bi zaćutao“

Kad smo došli na imanje Batričevića, više desetina koza spremno je čekalo gazdaricu da izađu na ispašu. Iza kvadratića žičane ograde čitala se na izduženim licima koza spremnost da izađu čim gazdarica to omogući. Stajale su uspravno i ponosito, i tako podsjećale na vod vojske u stroju čekajući nadređenog da izda naredbu.

u mantil horizontalnaU Javorkinu „siraru“ ulazi se kroz drvena vrata, napravljena na starinski način. Na njima je upisala bijelim slovima i lijepim fontom – „Moja životna priča“, dok na drugom dijelu vrata piše – „Uživajte u našim proizvodima“.

Gazdarica Javorka Batrićević iz Trubjele (kod Nikšića), međutim, je objasnila da prvo mora da pusti jarad, kako im veća i starija grla ne bi pojela svu hranu koja ih je čekala ispred. Rječita crnokosa sitna žena, blage naravi, ubrzo se pojavila sa mnoštvom mladunaca, koji su se okupili oko nje. Na njoj je od kose do obuće sve bilo u tonu i „pod konac“, a opet nije odudaralo od ambijenta. Na isti način sređeni su objekti gdje koze borave i prostorije gdje Batrićevići prave kozje i druge proizvode. Nakon što su sve pojele iz korita ispred, stado od 120 koza trkom se uputilo na ispašu uz brda iznad njihove kuće.

Vragolaste životinje sa dobrom dušom

U prostoriji gdje se proizvode razne vrste sireva, ali i sokova, džemova, likera i drugih voćnih proizvoda, u svakom detalju ogleda se Javorkina kreativnost. Prije nego su ona i muž Sreten odlučili da žive na selu i drže koze, bila je krojačica i kreatorka odjeće u Nikšiću. Mnogi sugrađani hvale njen talenat za modu, a kažu i da je u gradu nije bilo moguće vidjeti bez štikle, pa su, tvrde, bili šokirani kada je otišla da muze koze i pravi sir.
„Strast prema šivenju rodila mi se još kao maloj. Znala sam da kada mi moji kupe novu suknju, da krišom pođem iza kuće i prepravim je po svome. I time sam voljela da se bavim“, kazala je Batrićević za Caffe Montenegro.b 25Ona i Sreten su u Nikšiću nekada imali i svoju prodavnicu, dok nijesu odlučili da se trajno presele na selu. Pričaju da nijesu planirali da ovako razviju posao. Nakon što su renovirali i sredili kuću na selu čuli su da neko prodaje pedeset koza. Nakon što su dobro razmislili, odlučili su da ih kupe i vide kako će to ići.

„Prvi put sam tada počela da se bavim ovim poslom i sve sam učila u hodu. Još učim. Moji su uvijek držali živo, ali nikada me nijesu opterećivali tim poslovima. Težak je ovo posao, ali ja uživam“, kazala je Javorka.

Njihovo stado trenutno broji 120 koza (većinom rase alpina, ali ima i domaćih vrsta), a ove godine se rodilo pedesetak ženki, ili kako se u narodu kaže „jarica“, koje su Batrićevići odlučili da ostave i podižu ih.

Iako imaju preko stotinu koza, svaka ima svoje ime. Ne samo da ima ime, nego Javorka kaže da se svaka odaziva na to ime.b 26„Odmah dođe ta koju sam zvala. Sve znaju. To su najpametnija bića. Vjerujte mi, da koza progovori, cijeli svijet bi zaćutao“, rekla je Javorka sa oduševljenjem.

Međutim, ona ističe da, iako su najpametnije, nijesu baš najpitomije životinje. S obzirom da na Trubjeli, u mjestu Kruščica drže njivu i voćnjak, a Javorka sadi cvijeće – koze su sklone tome da naprave štetu. Ali, kako priča Javorka, i tada su simpatične.

„To je nevjerovatno kako su to vragolasta stvorenja. U oči te gleda i pravi ti štetu“, kaže ona.


Dugovječnost mještana
Sreten Batrićević ispričao je zanimljivu priču o istoriji tog kraja i njegove porodice. Na putu do njih vidjeli smo nekoliko kućišta (kamene temelje nekadašnjih kuća). On kaže da ih u tom mjestu ima mnogo tragova od Balkanskih ratova, jer je samo odatle više desetina mladića otišlo da se bori u oslobođenju Skadra.
Njihova stara kuća je, međutim, još čitava, ali u njoj niko ne živi. Sreten priča da je posljednji tamo živio njegov đed, koji se takođe borio u Skadru, a umro je u 112. godini života. Kaže da je on bio fenomen, pogotovo što je i u tim godinama bio zdrav, razuman i pokretan.


Neki na sir Batrićevića gledaju kao na lijek

Ono zbog čega svi dolaze kod Batrićevića je njihov čuveni kozji sir. Javorka pravi više vrsta sira i svi su veoma ukusni. Kod nje se može kupiti obični kozji sir, prosušeni, prodimljeni, sir sa paprikom, sir sa bosiljkom, sir iz mjeha. Najinteresantnije kod nje je manji krug u kojem dođe po četvrtina prosušenog, prodimljenog, kozjeg sira sa paprikom i sa bosiljkom. Kod nje se taj mali krug može kupiti za 3 eura, dok je u prodavnicama koštao i do 23 eura. Inače se kilogram kozjeg sira kod Batrićevića kreće od 7 do 15 eura, zavisno od vrste sira koju želite da kupite. Javorka kaže da su mnogi zbog toga prestali da kupuju u prodavnicama već dolaze direktno kod njih na Trubjelu. Tako su se upoznali i sprijateljili sa jednom porodicom iz Beograda.

trpeza1„Oni su jednog dana došli kod nas i oduševili se. Uvela sam ih u prostorije za degustaciju i pitali su me, nakon što sam ih počastila, koliko košta krug sa četiri vrste sira. Šokirali su se kada sam im odgovorila. Čovjek je samo izvadio račun iz prodavnice dolje sa primorja gdje su ljetovali, a onda sam ja bila šokirana kada sam vidjela cijenu. U tom trenutku su nam iz te prodavnice dugovali dosta novca. Zato više ne sarađujemo sa marketima, radimo sve sami“, ispričala je Javorka.

Ona kaže da Beograđani od tada svake godine svrate kod njih kada idu na more i kupe više proizvoda. Ove godine, kaže, nijesu dolazili zbog pandemije. Pogotovo im se sviđa sir iz mjeha.

sirevi u frizideru„Čujemo se ponekad telefonom, pa mi ovaj čovjek kaže – „Jaco, otkad jedem tvoj sir iz mjeha nikada se nijesam prehladio“. Ne znam sada da li moj sir ima toliko ljekovito dejstvo ili mu se samo previše sviđa sir pa mu se tako čini“, pojasnila je.
Kada je ekipa časopisa Caffe Montenegro posjetila imanje Batrićevića u Trubjeli, sir je još bio u zatvorenom mjehu (kozja odrana koža obrađena solju i šivenjem da bude gipka). Javorka je kazala da još nije gotov. Mjeh ili mješina nekada se koristio i za čuvanje i prenošenje pića, kod nas najčešće vina, i  drugih kvarljivih namirnica (grožđe). Danas se koristi najčešće za pravljenje sira.sa rukom u mlijekusir2

MOŽE SE KUPITI OBIČNI KOZJI SIR, PROSUŠENI, PRODIMLJENI, SIR SA PAPRIKOM, SIR SA BOSILJKOM, SIR IZ MJEHA


Šeik koji se predstavio kao profesor
Na Batrićeviće je poseban utisak ostavila posjeta arapske porodice. Javorka kaže da je došlo nekoliko automobila i da je po tome shvatila da je „neko moćan“.
Glavni čovjek koji je pregovarao sa njima predstavio se kao profesor iz neke od arapskih zemalja, a putovao je sa dvije žene i troje djece. Kasnije su saznali da je bila riječ o vrlo bogatom i moćnom šeiku, koji se sastajao i sa tadašnjim čelnicima države.
„Vidjeli su vjerovatno znak za farmu koza i došli da kupe jare. Primili smo ih i izabrali su jare koje im se sviđalo. Potom su pitali da li je problem da ga sami zakolju i iskasape. Prvi put smo se sa tim sreli, ali smo im pokazali gdje to mogu. Nama to nije bio problem. Oni su imali i svoje noževe i sve, a to su završili nevjerovatno brzo i čisto. Bili smo iznenađeni i manirima i ljubaznošću“, pričao je Sreten.
On priča da su iz jednog automobila iznijeli svoje posuđe i pribor, a da nijesu pojeli ni dva kilograma mesa, iako su cijelo jare iskasapili. Misli da je to zbog toga da strahuju da se u nearapskim zemljama ne ogriješe o islamske običaje i pojedu nešto mrsno, zbog čega se paze.
„Kasnije im je došlo vrijeme za molitvu i pitali su nas mogu li tu da se pomole, mi smo im obezbijedili mjesto i povukli smo se dok nijesu završili. Baš smo se lijepo družili i pričali. Ne znam zašto je krio da je šeik, vjerovatno je mislio da bismo podigli cijene, ali vjerujte isto bismo se ponašali. Meni nije bitno ima li para, koje je vjere i nacije, samo da je čovjek“, kazao je Batrićević


prostorijaSir od kozijeg mlijeka mnogo teže praviti nego od kravljeg 

Javorka je objasnila da se sir od kozijeg mlijeka mnogo teže pravi nego od kravljeg. Kravlje se mlijeko drugačije zgusne, nakon što odstoji poslije sipanja sirila, pa je dovoljno da se raskrsti i kutlačom se može izvaditi većina surutke ili ire (zavisno od podneblja), prije nego se stavi u cjedila. Batrićevićeva pojašnjava da se kozje mlijeko, međutim, ne zgusne čvrsto poput kravljeg već dođe kao pirinač, pa se odmah mora stavljati u cjedila. Kasnije Javorka odlučuje da li će sir odmah u frižider, da li će da ga suši ili dimi, odnosno šta će dalje. O kvalitetu mlijeka i sira na farmi koza Batrićević svjedoči izvještaj Instituta za javno zdravlje.

kretivnost1

Na svakom ćošku isijava Javorkina kreativnost

U Javorkinu „siraru“ ulazi se kroz drvena vrata, napravljena na starinski način. Na njima je upisala bijelim slovima i lijepim fontom – „Moja životna priča“, dok na drugom dijelu vrata piše – „Uživajte u našim proizvodima“.

Prvi dio prostorije služi za degustaciju, dok se u drugom dijelu prave ili čuvaju sirevi, pekmez, džemovi, ajvar, pinđur, sokovi, likeri, rakije… Prvo se primijeti čistoća i red, a potom Javorkina kreativnost. Sa svih zidova u prvoj prostoriji vise razne vrste osušenih čajeva, dok su na policama okačene starinske ili stvari sa posebnom emotivnom vrijednošću. Na primjer, za oko zapada stara kolijevka, ili kako bi u tom kraju rekli „koćeta“, u kojoj se ljuljao Javorkin muž – Sreten. Tu se nalazi i Javorkina šivaća mašina, dok je iznad nje postavljena mušema koju je izvezla kada su otvorili farmu koza. Na mušemi stoji drvena ploča na kojoj je Javorka ispisala staru poslovicu – „Kada hoćeš sve možeš, kada nećeš nađeš izgovor“.Tu se nalazi i sto sa klupama gdje gosti mogu da sjednu i probaju proizvode sa polica ili iz frižidera. Mogu da probaju i Javorkine pite sa kozjim sirom i kolače, s obzirom na to da je i vrsna kuvarica.
U drugom dijelu se na starom šporetu na drva krčkao pinđur. „Skoro je gotov“, kazala je Javorka. Topla kozja varenika već je počela da se zgrušava i brzo će biti spremna za cjedilo. Razne vrste povrća iz bašte Batrićevića bile su oprane i spremne za turšiju. radionica

Na policama su se nalazili džemovi, sokovi, rakije, likeri, salate, ajvar, domaći kečap… Svaki gost koji dođe može da kupi i nešto od toga. Sve se to pravi ili iz njihove bašte ili voćnjaka, ali i od šumskog voća i biljaka koje rastu u šumama izviše njih. , „Sve šta ima u prirodi ja radim“, kaže ponosno Batrićevićeva. Tako se mogu vidjeti sokovi, džemovi ili likeri od jagoda, šumskog voća, aronije, šljiva, dunja, šipuraka, drenjina… 

boceLikeri i rakije se čuvaju u flašama, često zanimljivih oblika, koje Javorka lično ukrašava ili oblicima voćki od kojih je napravljeno ili nečim komplikovanijim. Tako su dvije flaše ukrašene u narodnim nošnjama – duguljasta uska flaša sa drškom nosi žensku nošnju, dok manja a šira flaša nosi mušku nošnju.

„Svi su me pitali zašto je to žena visočija od muškarca. Ja sam se šalila stalno kako su kod nas žene glavne“, smijala se Javorka. Na zidovima i u prostoriji ništa nije suvišno, niti nešto nedostaje. Sve je tu i sve je raspoređeno i uklopljeno kada je riječ i o bojama, i o oblicima ambalaže, ali i o proizvodima. Sve pod konac, sve savršeno. Kod Javorke mora biti tako. Drugačije ona i Sreten ne bi mogli da vode toliki posao.

Tako je i nama rekla da žali što nijesmo došli mjesec ranije da steknemo potpunu sliku o njihovom poslu. Oni imaju veliku baštu, a Javorka kaže da je ove godine bilo posebno lijepo jer je svaka biljka povrća dala svoj maksimum. Isto je bilo, tvrdi, i sa voćnjakom. Posebno žali zbog cvijeća, kojem je prošlo cvjetanje. Po saksijama, koje su raspoređene oko cijele kuće, može se zaključiti da u proljeće i ljeto taj prostor buja od raznog cvijeća. A poznajući Javorku, to bi bile boje i vrste koje bi kuću učinili magičnom.

putokazKaže da ima još mnogo ideja, ali sve manje vremena da se njima bavi. Ali sigurna je da će i to doći na red.

„Toliko ideja imam da mi dan traje 500 sati ispunila bih ga“, kazala je Javorka.

Iako ih, s obzirom na to da su stariji, nema na društvenim mrežama, veliki broj ljudi zna za njih i dolazi im. Česti su gosti poljoprivrednih i sajmova zdrave hrane. I van stare table na Trubjeli koja pokazuje gdje se skreće kod njih, to im je jedini marketing. Ipak je izgleda tačno ono prvo pravilo marketinga – kvalitet je najbolja reklama. 

 

 

 LOGO WHITE

Jedini specijalizovani časopis o ugostiteljstvu i turizmu u Crnoj Gori

Kontakt


Tel: +382 (0) 20 665 155

Tel: +382 (0) 69 429 375

E-mail: redakcija.caffemontenegro@gmail.com

Podgorica

 

CAFFE MONTENEGRO u inboxu

PRIJAVA ZA NEWSLETTER:

We do not spam!